SVE MALE I VELIKE KARAKTERISTIKE

Na prvi pogled nema smisla upoređivati čauru vješanja, čiji svaki pojedinačni dio nije širi od 12,7 cm, sa štapićima za jelo. Međutim, između ta dva predmeta ima više sličnosti nego što vam se može činiti. Kao što Mazdin Yasuyoshi Mushitani objašnjava, čaura vješanja puno je važnija nego što to izgleda na prvi pogled.

Na stolu se nalazi pet para štapića za jelo poređanih prema percipiranom kvalitetu od najniže do najviše. Prvi par je iz Bento kutije, a drugi iz prodavnice mješovitom robom. Treći i četvrti su iz luksuznih restorana, dok je peti par ručno izrađeni par štapića za jelo od bambusa, koji je izmijenio i oblikovao upravo Shunji Tanaka, dizajner originalne Mazde MX-5. Tanaki je bilo potrebno 40 godina da pronađe pravi dizajn za izradu od bambusa. Poređani su tako da Yasuyoshi Mushitani, viši glavni inženjer odjeljenja za razvoj dinamike podvozja u Mazdi može opisati važnost čaure vješanja: veličine šake, ali izuzetno neophodan dio koji se nalazi u sistemu vješanja svakog vozila izgleda kao da ima vrlo malo sličnosti s parom štapića za jelo.
 

Kako bi se postigla prava ravnoteža između automobila i vozača, čaura vješanja može se podesiti u koracima od 0,1 mm

Mushitani navodi da su štapići za jelo savršen primjer načina upotrebe odzivnog dodira tokom vožnje, čak i na najmanjem nivou. Zbog njihovog uskog, zašiljenog oblika i lakoće, korisnik odmah zna koliko pritiska primijeniti na hranu i prima momentalni odgovor od hrane koju štapići dodiruju. Čak i materijal od kojeg se štapići za jelo proizvode, na primjer bambus, može promijeniti ukus hrane i cjelokupni utisak jela. Štapići za jelo trebali bi djelovati kao produžetak ljudskog dodira, a ne kao samo jednostavan alat za jelo. Mushitani vjeruje da su upravo te sličnosti one koje se povezuju s Mazdinom filozofijom u vezi s čaurom vješanja i koje pomažu da se vozač osjeća ugodnije, kao da ima kontrolu nad svime i kao da je „jedno” s vozilom, bez obzira na to vozi li se krivudavim putem, zahtjevnim stazama ili oštrim krivinama.

Za one koji to ne znaju, čaura je mali amortizirajući dio cjelokupnog sistema vješanja koji je posebno dizajniran za apsorpciju neravnina na putu, smanjenje buke ispod automobila i upravljanje količinom pokreta podvozja vozila tokom vožnje, posebno u krivinama. Mogli bismo reći da su ti elementi jednako važni kao i svi elementi Mazdine spoljašnjosti koji privlače poglede. Taj mali komad u obliku čaure ima tako veliku ulogu, što je još jedno od čudesa inženjeringa.

To možemo zahvaliti Mushitaniju. Njegova vizija o Mazdinom sistemu čaure vješanja nastala je odmah nakon što se prvi put pridružio Mazdi 1988. godine, a već godinu dana kasnije, 1989. predstavljen je legendarni MX-5. Zanimljivo je to što Mushitanijevu maštu nije potaknulo predstavljanje modela MX-5. 1997. godine pridružio se odjeljenju za dinamiku podvozja. Napokon, dodijeljen je na rad na komercijalnom kamionu – Mazda Titan Dash – koji je iz proizvodne linije izašao 2000. godine. Vrlo brzo primijenio je nekoliko prilagođavanja na Titan Dash, najviše na čauru vješanja, kako bi promijenio uobičajenu robusnost komercijalnog vozila i postigao uglađeniju, udobniju vožnju. „Promijenio sam samo jednu strukturu čaure i već je došlo do velikog poboljšanja, ne samo što se tiče vibracija, već i u kretanju vozila”, objašnjava. „To je vrlo mali dio, ali ima velik uticaj na vožnju.”

Tokom poslednje tri desetine godina Mushitanijevu su ideju usvojili i njegovi saradnici pa su je razvijali dalje, dokazujući da čaura vješanja ima značajan uticaj na doživljaj vožnje, čak i kad se podešava i ugađa u koracima od 0,1 mm. Najvažnije je poboljšati udobnost vozača, Mushitani govori, kao i igrati dodatnu ulogu u komunikaciji s vozačem, dok se istovremeno „doprinosi sigurnosti”. Iako postoje pristupi kojima bi se riješila vibracija i unos vozača, Mazdin pristup s čaurom, nastavlja on objašnjavati, osmišljen je za „komunikaciju” i prenošenje informacija o stanju površine puta kako bi se mogle donositi sigurnije odluke u pokretu. Ta povratna informacija ne može stvoriti neudobnost putnicima u vozilu, pa se Mazdin pristup s čaurom ispostavio kao informativna i neinvazivna opcija. Kao udobna i sigurna opcija, omogućuje pravi Jinba Ittai doživljaj između automobila i vozača.

Ono što još više iznenađuje jeste da se u izradi čaure uopšte ne radi o mašinski obrađenim dijelovima. Umjesto toga, ljudski dodir, kako to opisuje Mushitani, neophodan je kako bi se u svakom prototipu čaure postigle ispravne mjere i uglovi prije proizvodnje. „Potrebno je utvrditi geometriju i konfiguraciju u čauri”, objašnjava Mushitani, „zato zavisimo od ljudskih čula.” Kad se radi o čauri, važno je slušati intuiciju i zadržati jednostavnost, nastavlja objašnjavati.

Upravo su veza i komunikacija između automobila i vozača te u kojima Mazda prednjači pred ostalima. Što se tiče čaure, radi se o obostrano korisnoj vezi između vozila i vozača. Vozilo putem vješanja, rukovanja i dinamike komunicira s vozačem, a vozač ih može prilagođavati i zadržati kontrolu nad vozilom. „Vozilo ne bi smjelo postati previše napredno”, završava s objašnjavanjem Mushitani. „Ako su performanse vozila predobre, vozač dobija osjećaj kao da vozilo upravlja njime, dok umjesto toga on treba upravljati vozilom. To dovodi do naše filozofije Jinba Ittai.” Imajući na umu sigurnost, ali i užitak u vožnji, taj mali komad čaure vješanja govori vam sve što trebate znati o Mazdi.